Ruralni razvoj

 

Ruralni razvoj podrazumeva integralno upravljanje prirodnim resursima na održiv način (usaglašavanje ekonomskih, socijalnih i ekoloških principa) u okviru ruralne zajednice. Politika ruralnog razvoja predstavlja program aktivnosti koje su usmerene ka potrebama ruralne zajednice. Ruralna područja pokrivaju 80 % teritorije Evropske unije (EU) i u njima živi oko 25% njenog stanovništva i podeljena su na predominantno ruralna, značajno ruralna i predominantno urbana područja.

Ruralni razvojKljučni elementi strategije integralnog ruralnog razvoja se nalaze u dokumentu «The future of rural society» (Budućnost ruralnog društva) usvojenom 1988. godine, kojim se definiše više ciljnih programa. EU od tada postepeno afirmiše novi teritorijalni, multisektorski, odnosno integralni pristup u obnovi i razvoju ruralnih područja. Evropska komisija je proglasila ruralni razvoj drugim najvažnijim stubom Zajedničke poljoprivredne politike (CAP reforma). EU pomaže razvoj nerazvijenih ruralnih regiona kroz različite strukturne fondove.

Ruralni razvoj

Ruralni razvoj je jedan dugoročan proces koji je teritorijalno određen, multisektorijalan i vođen od strane lokalnih učesnika u razvoju. Ruralni razvoj je moguće postići kroz koordinisanu upotrebu slobodnih ljudskih, tehničkih, finansijskih i prirodnih resursa. U cilju poboljšanja životnih uslova ruralnih oblasti neophodno je njihovo međusobno povezivanje i saradnja sa državnim, regionalnim i lokalnim strukturama.

Ruralna politika je u nadležnosti Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede. Zadatak ruralne politike je kreiranje i postizanje ciljeva za ruralna područja koja obuhvataju širok spektar različitih socio-ekonomskih aktivnosti.

Ruralna politika je, još uvek, potpuno “nova oblast” u Srbiji. Ona mora težiti podizanju i unapređenju lokalnih potencijala. Ona treba da promoviše decentralizaciju, ali i jaku integraciju seoskih područja. Ekonomski segment ruralne politike je odlučujući preduslov za kontinuiran i održiv razvoj ruralnih područja.

Ruralni razvoj se temelji na očuvanju i održivom korišćenju prirodne i kulturne baštine. U svetu zasićenom masovnom proizvodnjom i turizmom, raste tržište proizvoda koji se zasnivaju na jedinstvenosti lokalne prirodne i kulturne raznolikosti.

U Srbiji su problemi siromaštva i ozbiljnih demografskih promena, najčešće nastalih kao posledica migracija velikog broja ljudi, pre svega mladih, iz ruralnih u urbana područja, nepobitne činjenice, koje iziskuju preduzimanje konkretnih aktivnosti kroz različite programe i projekte u okviru ruralnog razvoja. Zato se moraju definisati svi problemi i potencijali, u skladu sa relevantnim evropskim standardima, koji bi se na održiv način prilagodili našim potrebama.

Problem nezaposlenosti u Srbiji, delom bi se mogao rešavati u okviru savremenog koncepta »integralnog ruralnog razvoja«, koji nudi velike mogućnosti lokalnom ruralnom stanovništvu i društvu u celini.

U okviru dugoročnog poboljšanja životnog standarda ruralnog stanovništva mora se posebno voditi računa o korišćenju i zaštiti svih postojećih prirodnih resursa. Kada govorimo o ruralnom razvoju, moramo uvek imati u vidu i održivost tog razvoja. Održivi razvoj promoviše decentralizaciju, organizuje lokalno stanovništvo, motiviše i ohrabruje njihovo učešće na svim nivoima. Rad na očuvanju i jačanju ruralnih oblasti je pre svega rad na održivom društvu.

U okviru ruralnog razvoja moraju se konstantno sprovoditi određene aktivnosti, prilagođene lokalnim potrebama društva: otkrivanje problema i mogućnosti, kreiranje moguće intervencije, osmišljavanje grupe programa ili projekata, donošenje odluka, implementacija, monitoring i evaluacija.

Jedno od najvažnijih pitanja ruralnog razvoja je pitanje zemljišta. Postoji velika potreba za implementacijom određene politike koja bi jasno odredila vlasnička prava nad zemljištem i poboljšala uslove zakupa zemljišta za lokalno stanovništvo. Ne bi trebalo samo zemljište da postane dostupno, već bi trebalo poboljšati pristup svim resursima i odgovarajućim tehnologijama. Pored tehnologije, potrebno je da razvojni projekti potpomognu i ohrabre već postojeće tradicionalne veštine i znanja.

Ruralno stanovništvo treba konstantno obrazovati i dati mu moć da uvodi promene i njima upravlja. Samo ukoliko svi članovi jedne zajednice preuzmu odgovornost i aktivno učešće u promenama, biće vidljive i suštinske promene u jednoj zajednici. Da bi se te promene i odigrale, potrebna su određena znanja, veštine i aktivno uključivanje svih pojedinaca u zajednici, horizontalno i vertikalno povezivanje svih učesnika u razvoju, kao i jasna uloga javnog sektora i nevladinih organizacija. Osposobljene za sopstvene razvojne inicijative, lokalne zajednice će preuzimati odgovornosti za njihovu implementacijui i postaće odgovorne za donošenje lokalnih ruralnih razvojnih strategija i nalaženje sigurnih izvora finansiranja.

Da bi se ove promene primenile, potrebno je da se ojačaju ruralne organizacije i saradnja sa privatnim sektorom, da se poboljša infrastruktura i rad službi koje bi bile dostupne ruralnom stanovništvu. Ekonomskom politikom trebalo bi da se ohrabri osnivanje mikro-preduzeća, potpomognutih mikrokapitalom, a nacionalna politika mora da osigura, zaštiti i unapredi lokalne ruralne zajednice.

© Centar za održiv lokalni i regionalni razvoj, 2015. Veb dizajn: Dejan Beljić