Poljoprivreda

 

Svet se može hraniti s manje hrane nego što su to pokazale ranije procene ako se okrene održivoj poljoprivredi, smanji rasipanje i zaustavi preteranu potrošnju. Ovo je objavljeno u izveštaju Organizacija UN-a za hranu i poljoprivredu gde se ističe da je svaki sedmi stanovnik pothranjen. Ako se nastave sadašnji obrasci potrošnje, svet će morati da poveća proizvodnju hrane za 60 odsto do 2050. sa nivoa koja su bili u periodu od 2005. do 2007., kako bi nahranio stanovništvo koje će, prema očekivanjima, porasti na 9 milijardi sa sadašnjih oko 7 milijardi, navodi se u procenama FAO-a. Poljoprivreda igra veoma važnu ulogu koja se, pre svega, odnosi na rast svetske populacije i neraskidivo je povezana sa smanjenjem siromaštva zemalja u razvoju. 1,2 milijarde ljudi na svetu živi u izrazitom siromaštvu, od toga 900 miliona živi u ruralnim područijima, gde njihov opstanak direktno ili indirektno zavisi od poljoprivrede. Osnovni zadatak je rad na održivoj poljoprivredi, i to na takav način da siromašni više ne budu objekti razvojnih projekata, već da postaju subjekti procesa. Lokalne zajednice moraju da upravljaju sopstvenim rastom i razvojem i da učestvuju u njemu.

Održiva poljoprivreda je sredstvo koje će omogućiti budućim generacijama da uživaju u prednostima jedinstvenog prirodnog nasleđa i prirodnih resursa, kao što to danas činimo mi. Unapređenje održive poljoprivredne proizvodnje obuhvata obrazovnu inicijativu, korišćenje ekonomskih resursa, razvoj odgovarajućih i novih tehnologija, zapošljavanje, upravljanje prirodnim resursima i zaštitu prirodnog okruženja.

Postići održivost znači suočiti se sa tri izazova:

• ekonomskim (kroz jačanje proizvodnje i konkurencije u poljoprivrednom sektoru)
• socijalnim (kroz promovisanje životnih uslova i ekonomskih mogućnosti u ruralnim oblastima)
• ekološkim (kroz promovisanje primenjene ekologije, formiranje službi koje se bave prirodnim staništima, biodiverzitetom i pejzažima)

Aspekti održive poljoprivrede su:

• Upravljanje zemljišnim resursima
• Upravljanje vodnim resursima
• Zaštita biodiverziteta
• Održiva stočarska proizvodnja
• Održiva biljna proizvodnja
• Upravljanje bolestima i štetočinama
• Višenamensko korišćenje zemljišta
• Socijalno-ekonomska pitanja u poljoprivrednoj proizvodnji

Održiva poljoprivredna proizvodnja morala bi da vodi računa i o potrošačima, tj. konzumentima, a to se pre svega odnosi na kvalitet i bezbednost hrane. Bezbednost hrane biće moguće postići samo onda kada svi budi imali slobodan pristup hrani, koja je neophodna za zdrav i produktivan život. Za bezbednost su veoma važne tri komponente: raspolaganje hranom, pristup hrani i njeno korišćenje. Bezbednost hrane je, naravno, najvažniji uslov za postizanje kvaliteta proizvoda. Veoma je bitno da se postigne usaglašavanje sa odgovarajućim standardima vezanim za očuvanje prirode i životinjskog sveta. Takođe, nutritivna vrednost se uzima u obzir, iako je relativna i više povezana sa navikama potrošača. Ostali aspekti kvaliteta (ukus, miris i izgled) su više vezani za lično mišljenje i zavise od potrošača. Neki proizvodi takođe imaju tzv. dodatnu vrednost, jer su proizvedeni u određenim geografskim regionima, po tradicionalnim metodama ili su proizvedeni po metodama koji su u skladu sa prirodom.

U odnosu na prirodno okruženje CAP reforma (Zajednička poljoprivredna politika) sprovodi mere u cilju poboljšanja ekološke poljoprivredne proizvodnje. S druge strane, to znači da će farmer «upravljati» prirodnim okruženjem i biti ohrabren da aktivno učestvuje u očuvanju ruralnog bogatstva. Sprovođenje ovakvih mera od strane država učesnica u ruralnim razvojnim programima je obavezna. Ne treba misliti da ekološka poljoprivreda znači primenu zastarelih metoda. Na primer, organska poljoprivreda, kao oblik održive poljoprivrede, koristi moderne, pa ipak prirodne biološko-zaštitne metode, kojima se izbegava upotreba pesticida.

© Centar za održiv lokalni i regionalni razvoj, 2015. Veb dizajn: Dejan Beljić